Ovaj hand & nail mist kojeg sam nazvala “Friend of the night” (ne, nije to što mislite) zapravo je jako jefina i njegujuća alternativa klasičnim tretmanima za ruke i nokte. Sastoji se od samo 3 sastojka:

• destilirane ili izvorske vode (kupovne) – 3 čajne žličice
• glicerina – 1 čajna žličica
• kokosovog ulja – pola žličice
• trebat će vam i raspršivač s pumpicom (ja sam reciklirala staru bočicu pudera za ovu svrhu)

Ova količina bi vam trebala dostajati za tjedan dana upotrebe.

Sastojke samo promućkajte i slobodno koristite kad god se sjetite. Čuvajte u frižideru i koristite kroz tjedan dana.

Zašto je ova mist tako dobar?

Zato što sadrži glicerin koji djeluje kao ovlaživač i navlači vlagu iz okoline. On će koži osigurati potrebnu hidrataciju, dok će kokosovo ulje nadohraniti kožu potrebnim lipidima (mastima). A sad najbolji dio priče: decilitar glicerina u biljnim ljekarnama košta samo 10 kn. Isti taj glicerin možete koristiti kao ovlaživač kože i u ostalim losionima, te kremama za lice (sastojak je nekomedogen i neiritativan).

Ipak, s glicerinom treba oprezno te ga nemojte miješati u omjeru većem od 1:2 u korist vode, kako slučajno ne bi došlo do kratkoročne iritacije kože.

Kokosovo ulje je također totalno multifunkcionalno – ekstra djevičanska varijanta se može koristiti u kuhinji, kao maska za kosu, na tijelu nakon tuširanja itd. Ipak, ne bih vam savjetovala da kokosovo ulje nanosite na lice, što pogotovo vrijedi za cure s mješovitom i masnom kožom. O kokosovom ulju ću pisati u jednom od slijedećih postova, a ovo je, nadam se, bio kratak i sladak uvod u priču o kokosu.

S obzirom da je glicerin prozirna i bezmirisna tekućina, mist će poprimiti slatkastu notu kokosovog ulja, a po želji u mješavinu dodajte i koju kap najdražeg eteričnog ulja. Pazite da ne pretjerate jer se radi o maloj količini mista!

A za kraj se sigurno pitate otkud mi naziv za mist? Nisam ga smislila, nego sam ga elegantno “posudila”. Naravno, radi se o Mogwaiu, i jednoj od najljepših noisy melodija s jednako divnim spotom. Check it out!

xoxo

Prije negoli još jednom otvorite n-to pakiranje Zagrebačkog melema i izdašno ga namažete po laktovima, petama, usnicama i drugdje – donosim vam priču o jednom od temeljnih sastojaka, kako melema, tako i mnogih drugih losiona, labela itd. Radi se o sastojku Petrolatumu (Vazelin, Petroleum Jelly) iz kojeg se deriviraju parafin i mineralno ulje.

Do nedavno nisam uopće obraćala pozornost na sastav melema vjerujući kako se radi o dobroj staroj recepturi s par organskih sastojaka – koja funkcionira već generacijama. Sigurna sam da su i vama, kao i meni, za ispucalu kožu na tijelu i usnicama, mame uvijek savjetovale debeli sloj ove vrlo masne kreme. U tome smislu, prihvatila sam melem i slične kreme (npr. obični vazelin) kao go-to mazalice za spas kože u najkritičnijim situacijama i, vrlo laički, nikada nisam propitivala sastav ovih krema kao nešto što bi moglo sadržavati potencijalno opasne supstance.

Zadnjih nekoliko godina povela se hajka protiv upotrebe mineralnog ulja u preparativnoj i dekorativnoj kozmetici iz više razloga. Mineralno ulje je tako optuženo za retenciju toksina u organizmu, začepljivanje pora, pojačavanje sunčevog djelovanja itd. Možda ovo sve i ne bi djelovalo toliko ozbiljno da se derivati Petrolatuma ne rabe za izradu ulja za sunčanje, sredstava za intimnu njegu, krema i losiona za njegu osjetljive dječje kože – i drugdje. Ipak, usprkos svim poznatim opasnostima, ovi se potencijalno kancerogeni sastojci i dalje koriste u kozmetici. Svugdje i stalno.

Možda bi veći efekt na ljude imalo saznanje da je Petrolatum nusproizvod krutoga goriva, odnosno naftni derivat. Fun fact, huh?

Upravo tako, petroleum jelly (vazelin) je osmišljen davnih 1860ih kada ga je sintetizirao kemičar Robert Augustus Chesebrough koji je radio na jednoj pensilvanijskoj naftnoj bušotini. Nedugo nakon toga otkriveno je da nabrojeni naftni derivati imaju svojstva emolijensa – supstance koja pomaže zadržavati vlagu – te su ubrzo postali sastavni i nezaobilazni dio kućne apoteke svakog kućanstva. Istina, proizvodi petrolatuma imaju zaštitnu funkciju i djeluju kao barijera između kože i okoline.

Međutim, danas se to isto svojstvo promatra kroz malo drugačiju prizmu.Točnije,  proizvodi na bazi ovih sastojaka navodno uopće ne ovlažuju kožu (ne pridonose vlažnosti kože već je, laički rečeno, samo zamaste !) jer je molekularna struktura petrolatuma takva da ne penetrira u kožu. Čak i u tome smislu, ako isključimo važnost ove funkcije i uzmemo u obzir samo petrolatumovu zaštitnu funkciju – iz znanstvenih se krugova nerijetko upozorava na činjenicu da je ovaj sastojak relativno bezopasan samo i isključivo kada se nalazi u 100% čistom stanju. Nerijetko se upozorava i na mogućnost da se na tržištu mogu naći proizvodi koji sadrže nečiste forme petrolatuma.

Koje su onda alternative? Među najboljim opcijama navode se “biljna bazna ulja i biljni voskovi iz organskog ili biodinamičkog uzgoja koji su bogati vitaminima i mineralima. Po svojoj strukturi vrlo su slični sebumu kože pa ih ona odlično prihvaća i apsorbira, te sjajno njeguju kožu.”

Mali disclaimer: Imajte na umu da je proizvode sa 100 % sigurnim i kvalitetnim sastojcima generalno jako teško pronaći na tržištu. U tome smislu, Melem i druge kreme nisu nikakva iznimka. Ovo nije pokušaj diskreditiranja proizvoda na bazi naftnih derivata, niti želim ovim tekstom izraziti pristranost. I sama sam dugogodišnji korisnik Melema i Labella, no mislim da je bitno educirati okolinu – ako ništa drugo – o polemikama koje se u znanstvenim krugovima vode o ponekim sastojcima, često prisutnima u kremama koje trebaju biti vrlo neinvazivne, a pitanje jesu li to doista još uvijek “visi u zraku”. Osobno nikada nisam imala tegobe od proizvoda baziranih na navedenim sastojcima.

Podijelite svoje mišljenje u komenarima.

xoxo

Jučer sam imala turboispunjen dan. Volim takve dane, makar sam nakon toga slijedećih nekolika dana u hibernaciji i totalno nesposobna za ikakav intelektualni napor.

Prvo sam bila na roštilju s dragim kolegama s faksa. Tu sam dobrano izgorila jer nam je stol s klupama bio direktno na suncu. Kasnije smo igrali Cugopol (za one koji ne znaju, radi se o igri sličnoj Monopolyju, ali se stalno pije za kaznu :facepalm:) pa sam s frendicama onako vesela i u “prnjama” (čitaj: odjeći namijenjenoj roštiljanju na Bundeku i sjedenju u travi) totalno neplanirano produžila do zagrebačke Medike.

Ovi događaji na stranu (ustvari, voli li uopće itko ovakve random crtice iz života osim LMC? ), htjela sam napisat pokoju stvar o svojim beauty navikama. Na to me nagnala pomisao da mi se nikada, ali baš nikada nije dogodila situacija u kojoj sam zaspala sa šminkom. Kršenje nekih beauty rituala smatram najvećim grijehom koji ne mogu opravdati niti umor, niti promili. Sigurna sam da se slažete sa mnom, te da i sami imate neke navike u vezi kojih ste totalno nazi. Uostalom, poslovica Humans are creatures of habit se nije skovala sama od sebe.

S druge strane, postoje i beauty rituali koje nikako da steknem naviku obavljati redovito. Koji? Pročitajte u nastavku.

Lice

Do: Totalni svakodnevni must-do mi je skidanje šminke (ako je imam), čišćenje lica i stavljanje kreme. Doslovno se nikada nije dogodilo da se ujutro probudim s naslagama šminke od prethodne noći. I’m no fun, jasno mi je. Tu sam naviku razvila zbog kontaktnih leća koje nosim svakodnevno i koje uvijek skidam prije spavanja. Tkogod je ikada zaspao s lećama, razumije zašto sam razvila svoju before-bed rutinu. A iskreno – i drago mi je da je tako, prvenstveno zato što imam dosta problematičnu kožu koja bi se vrlo brzo i neobično okrutno pobunila protiv nebrige.

Nikada ne preskačem niti pranje zubi koje je popraćeno mazanjem debelog sloja labela na usnice.

Don’t: Nemam naviku redovito stavljati maske i raditi pilinge.

Baš zato što imam kožu sklonu nečistoćama, ovo su dvije radnje koje bih definitivno trebala upražnjavati češće. :shame on me: Voljela bih reći kako se za masku jednostavno nema vremena, no mislim da je svima jasno kako to jednostavno nije istina.

Tijelo

Do: Što se njege tijela tiče, obvezno mi je večernje tuširanje, pa čak i nakon izlaska u četiri u jutro. Znam da ima ljudi kojima je to “čistunski” i koji se nakon izlaska samo onesvijeste u krevet, ali ja se ne ubrajam u tu skupinu. Nakon svakog tuširanja, također se obavezno namažem losionom za tijelo – čak i ako sam preumorna, ipak nikada ne preskačem vrat, dekolte te ruke i noge.

Razlog? Jednostavno ne mogu ići spavati prije tuširanja, ne osjećam se ugodno. Losion mi je pak obvezan jer imam dosta suhu kožu. Noge su mi najčešće isušene od depilacije i bez losiona osjećam neugodno zatezanje. Vrat i dekolte pak mažem jer se bojim da će mi suhoća na tim dijelovima tijela donijeti preuranjene znakove starenja.

Zatim, obvezno jednom do dvaput tjedno radim piling cijelog tijela, a ne preskačem ni depilaciju.

Don’t: Gotovo nikada ne radim dubinske tretmane za njegu kože tijela. Uz to, nikada nisam polagala previše pažnje specijalnoj njezi stopala. Kamen plovučac i hranjiva krema – to je cijela mudrost if you ask me. Ono što također nikada ne radim je stavljanje dezića nakon tuširanja navečer. To mi je nekako… neprirodno.

Kosa i nokti

Do: Huh, moram priznati da nisam neki ekspert što se tiče njege kose, i da mi je jedini apsolutni must-do korištenje šampona i regeneratora svakih nekoliko dana. Šalu na stranu, frizerki odlazim nekoliko puta godišnje. Uvijek imam vrlo specifične zahtijeve i idem u isti salon gdje sam sigurna da ću dobiti točno što tražim. A tražim: preparate bez silikona, umjereno stanjene vrhove i da konačni rezultat bude dojam jako guste grive. Uvijek kažem frizerki: čuj, želim na kraju imati punu šaku kose. A kako salon u koji idem ima super radnice, na kraju tako i ispadne.

Koliko – toliko redovito i njegujem kosu kokosovim uljem kojeg stavim nekoliko sati prije šamponiranja (međutim, ovo radim otprilike svaka 2 tjedna jer mi kosa ne zahtijeva češću dubinsku njegu). Ovih dana očekujte post o kokosovom ulju – za njegu kose i sve ostalo!

Što se noktiju tiče, jedina stvar koja je uvijek prisutna na mojim noktima je – lak za nokte.

Don’t: Sve ostalo? Nemam naviku koristiti proizvode za oblikovanje, silikone i serume za vrhove, kupovne maske, preparate za “dubinsko” čišćenje i ostalo. Isto tako, nemam živaca mazuckati nokte i kožicu raznoraznim uljima, kremama, fortifikatima s keratinom itd. Za sve te proizvode znam, sve sam ih probala, međutim jednostavno sam jako lijena kad su kosa i nokti u pitanju.

Ostalo

Do: Ako stignem, beauty must-do mi je i redovita tjelovježba. Znam da ne spada direktno u beauty rituale, ali ako razmislite o tome – tjelovježba je izuzetno bitna stavka za održavanje ljepote. Nakon večernjeg jogginga se uvijek psihički i fizički osjećam puno bolje. U zadnje vrijeme trčanje volim kombinirati s bicikliranjem.

Osim workouta, pokušavam se i hraniti zdravo. OK, jučer sam baš za*rala stvar s tonom čipsa i smokića, ali generalno se ne hranim junkom.

Još jedna jako bitna stvar o kojoj ljudi često ne vode dovoljno računa, a ja imam pravu opsesiju time – naravno, radi se o sastavu proizvoda. Izuzetno sam oprezna po pitanju sastojaka u proizvodima koje stavljam na sebe, i ne postoji niti jedan proizvod koji koristim, a nisam prethodno provjerila po pitanju komedogenosti i iritativnosti sastojaka.

Don’t: Voda. Obično zimi zanemarim potrebu za optimalnom dnevnom konzumacijom vode, a s dolaskom toplijih dana ta se potreba kod mene autoregulira, pogotovo zato što vježbam pa mi organizam zahtijeva veće količine tekućine.

So! Priznajte mi, koji je vaš najveći beauty grijeh?

Što preskačete, iako znate da ne biste smjele? A čega se pak rigorozno držite? Olakšajte dušu u komentarima.

xoxo

So, neki dan sam svratila do Offertissime kupiti nešto standardno glamurozno – novi mop za brisanje poda. I dok me prodavačica ljutito gledala u želji da s ostalim kupcima dođem što prije na blagajnu jer je već bilo 20 h i dućan se zatvarao, spazila sam policu s uberjeftinom kozmetikom Yolizul.

Yolizul je nešto za što sam čula prije, ali nikada nisam imala interes za ovu dekorativu jer sam ju poistovjećivala s onom jeftinom i “kancerogenom” (šalim se, naravno) kineskom kozmetikom koju sam, kao prava fina guza, izbjegavala oduvijek (i zauvijek). Međutim, otkad sam naletila na informaciju da se radi o kozmetici proizvedenoj u Španjolskoj, moram priznati da je dio mojih (neosnovanih?) predrasuda pao u vodu. Da, dobro ste pročitali – imam vrlo plitke i eurocentrične argumente po kojima klasificiram kozmetiku.

Oh please, who doesn’t?

Španjolska i Kina na stranu, boje koje su bile ponuđene nisu bile skroz po mojemu ukusu (većinom su bile one kričave neonke kojih se ježim otkad je tad trend posvuda oko mene) i dalo se primjetiti kako je lak unutra “razrijeđen”. Ne znam kako da se bolje izrazim, ali nije imao opacity (gustoću i neprovidnost) na kakvu sam navikla pa sam se instantno ohladila od ideje kupnje.

Ali, tada sam krajičkom oka zapazila Yolizulovu liniju lakova “Glamour” koji su bili kunu skuplji od uobičajenih Yolizulaca (7 kuna) i djelovali puno pristojnije što se tiče taksture. Međutim, ni te boje mi se nisu baš jako svidjele (razvila sam visoku toleranciju na “obične boje” i uvijek tražim neke posebne) pa sam uzela klasični french manicure lak u neutralnom ružičastom tonu #494.

Kad sam došla doma, imala sam što i vidjeti: boja je skoro identična laku Bourjois So Lacque u nijansi 28 Rose Lounge. Uvjerite se sami:

Na prvi pogled, lakovi su za nijansu drugačijeg tona: Rose Lounge je nešto hladnija ružićasta dok je Glamour prava neutralna nijansa. No, na noktima je efekt totalno isti:

Pogledajmo onda druge specifikacije:

1. ČETKICA

OK, priznajem: Yolizulova je četkica očajna, siromašna i krutih vlakana. Iako je manja, pa je teoretski lakše precizno nanijeti lak, način na koji je građena uzrokuje prebrzo “izlijevanje” laka s četkice na nokat pa se tako zna dogoditi da ispadne veća količina laka od željene. Što nas dovodi do druge stvari:

2. TEKSTURA:

Yolizulov je lak osjetno vodenastiji i zato se svaka veća količina laka odmah izlije na kožicu nokta – što je vrlo iritantno. Bourjois lak je znatno gušće teksture i ljepše prijanja. Ipak, providnost i gustoća je otprilike ista u oba laka.

3. CIJENA I KOLIČINA:

Bourjois lak je nekoliko puta skuplji (mislim da košta 47 kn, ispravite me ako griješim), a bočica sadrži 2 ml manje od Yolizul laka.

4. TRAJNOST:

Trajnost oba laka je podjednaka. Konkretno, s tri sloja lakovi traju dva dana bez okhrhnuća, a treći dan su već spremni za skidanje.

Overall:

Overall, Yolizul i nije toliko loša alternativa daleko skupljem Bourjois laku. Nisam sigurna da ću se vraćati po ostale lakove, ne zato što su loši, već zato što nisam uočila nijednu dovoljno primamljivu boju. Osim lakova, Yolizul asortiman nudi i ostalu dekorativnu kozmetiku, no biti ću potpuno iskrena: još uvijek sam pomalo skeptična u vezi stavljanja ovako jeftinih proizvoda na lice.

Kakav je vaš stav spram ove vrlo jeftine kozmetike? Jeste li probali štogod?

SwampT / swamp tea (močvarni čaj) je zapravo aluzija na zeleni čaj – ključni sastojak u ovom višenamjenskom, a turbojednostavnom i jeftinom DIY proizvodu. Za izradu me ponovno inspirirao Lush, jedan od mojih najdražih brendova organske i earth – friendly kozmetike. I ponovno, sastojke je lako nabaviti ili ih čak već imate negdje u kući.

Dakle, danas radimo šumeću tableticu s bademovim uljem i komadićima zelenog čaja koja će nam prvo poslužiti pri parenju lica, a zatim tu tekućinu možemo koristiti kao tonik za lice. Ovo je formula bez alkohola tako da bi trebala pogodovati i najosjetljivijima.

Trebaju nam:

• željenu količinu limunske kiseline izmjeriti u šalicu (mala vrećina od 20 grama će dostajati za 3 parne tabletice) te na to dodati nešto veću količinu sode bikarbone – najbolje bi bilo izmjeriti jednaku količinu sode u šalicu te zatim dodati još 1/4 te količine
• umiješati listiće zelenoga čaja

• zatim ćete u tu smjesu dodati 2 čajne žličice bademova ulja (možete staviti i druga ulja, samo pazite da nisu komedogena) i dobro umijesiti prah
• osjetit ćete kako se prah bolje lijepi
• po smjesi oprezno pošpricajte vodu, hidrolat ili biljne otopine (2-3 šprica pa umjesiti i ponoviti) – ja sam koristila otopinu čajevca jer imam masnu kožu
• zapamtite, ne ulijevajte vodu jer će se već od male količine smjesa početi pjeniti
• oblikujte u željeni oblik

Ja nisam imala nijedan dovoljno maleni kalup, a dosta je tricky pokušavati tabletice formirati rukama. Zato sam izrezala mali komad plastične vrećice i vrteći ga (sa smjesom unutra) oblikovala kugle.

Držite minutu – dvije kuglu u vrećici pa izvadite u posudu i pustite da se osuši do kraja kako vam se ne bi razmrvila.

Parne tabletice koristite tako da ih u zavrelu vodu jednostavno ubacite i nad njima parite lice, a nakon što se tekućina ohladi, izlijte ju u bočicu sa špricom kojim ćete moći poprskati lice više puta dnevno za osvježenje.

Ovo je primjer bazne tabletice, no ukoliko posjedujete kvalitetna ulja, slobodno ih stavite umjesto bademovog. Izbjegavajte ulja koja nisu hladno prešana i općenito namijenjena za nanošenje na kožu kao što je maslinovo ulje koje je, suprotno uvriježenim mišljenjima, suviše gusto i komedogeno.

Tonik iskoristite kroz desetak dana i čuvajte u frižideru.

A dok sam izrađivala ove višenamjenske tabletice, Ari je radila na funkcionalizaciji stare pletene košarice za kruh. Evo čega se ona dosjetila:

Obožavam ovu sliku, izgleda kao vjeverica, zar ne?

Pusa od

>’.'<

i Babushke.